Blog

Pozdrav s Radio Sljemena, 88,1 četvrtkom od 13:30

Image

Radujemo se vašim pozivima, pitanjima, komentarima i razmišljanjima o vašim i našim kućnim ljubimcima.

Tel. 01/ 616 7004

Kako dati tabletu mački

KAKO DATI TABLETU MAČKI:

1. Podignite mačku i polegnite je na lijevu ruku, držeći je kao da držite bebu.
Namjestite desni kažiprst i palac sa svake strane mačjih usana i nježno pritišćite prema licu istovremeno držeći tabletu u desnoj ruci.
Kada mačka otvori usta, ubacite tabletu u usta.
Dopustite mački da zatvori usta i proguta tabletu.

2. Dohvatite tabletu sa poda i mačku iza kauča.
Polegnite je na lijevu ruku i ponovite postupak.

3. Dohvatite mačku iz spavaće sobe i bacite vlažnu tabletu.

4. Izvadite novu tabletu iz folije, namjestite mačku na lijevoj ruci držeći čvrsto prednje šape lijevom šakom.
Prisilite je da otvori čeljust i ugurajte tabletu do grla desnim kažiprstom.
Držite joj usta zatvorena i brojite do deset.

5. Dohvatite tabletu iz akvarija i mačku sa vrha ormara za odjeću.
Dozovite suprugu iz vrta.

6. Kleknite na pod sa mačkom čvrsto uglavljenom između koljena.
Držite prednje i stražnje šape.
Ignorirajte prijeteće režanje koje dolazi od mačke.
Neka supruga jednom rukom čvrsto drži glavu dok joj gura drveno ravnalo u usta.
Spustite tabletu po ravnalu i snažno masirajte mačkino grlo.

7. Dohvatite mačku sa vrha držača za zavjese, uzmite drugu tabletu iz folije.
Pribilježite da morate kupiti novo ravnalo i popraviti zavjese.
Pažljivo pometite komadiće razbijenih figurica i vaze sa kamina i stavite ih na stranu za kasnije lijepljenje.

8. Umotajte mačku u veliki ručnik i recite supruzi neka legne na nju tako da joj viri samo glava ispod pazuha.
Stavite tabletu u jedan kraj slamke za sok, prisilite je da otvori usta pomoću olovke, namjestite i puhnite u slamku za sok.

9. Provjerite etiketu kako biste se uvjerili da su tablete neopasne za ljude, popijte jedno pivo da isperete okus.
Zalijepite flaster iz prve pomoći na ženinu podlakticu i odmah odstranite krv sa tepiha pomoću hladne vode i sapuna.

10. Dohvatite mačku iz susjedove šupe.
Uzmite novu tabletu.
Otvorite još jedno pivo.
Stavite mačku u kuhinjski ormarić i zatvorite vratašca oko mačjeg vrata tako da samo glava viri.
Prisilite je da otvori čeljust pomoću žlice za desert.
Ubacite tabletu niz grlo pomoću elastične gumice.

11. Uzmite odvijač iz garaže i vratite vrata kuhinjskog ormarića na šarke.
Popijte pivo.
Uzmite bocu konjaka.
Natočite si čašicu i popijte.
Stavite hladan oblog na obraz i provjerite kad ste zadnji put dobili injekciju protiv tetanusa.
Stavite oblog sa rakijom na obraz za dezinfekciju.
Popijte još jednu čašicu.
Bacite majicu sa sebe i obucite novu.

12. Pozovite vatrogasce da skinu preplašenu mačku sa stabla preko ceste.
Ispričajte se susjedu koji se zabio u ogradu prilikom skretanja da izbjegne mačku na cesti.
Uzmite posljednju tabletu iz folije.

13. Zavežite mački prednje šape za zadnje šape sa konopom i svežite ih čvrsto za nogu od kuhinjskog stola, nađite debele zaštitne ukavice u garaži i navucite ih na ruke.
Gurnite tabletu u usta a za njom ubacite veliki komad filetiranog mesa.
Držite glavu okomito i ulijte litru vode niz grlo kako biste isprali tabletu.

14. Zamolite suprugu da vas odveze na hitnu, mirno sjedite dok doktor zašije prste i podlakticu i odstrani ostatke tablete iz desnog oka.
Na putu kući svratite u prodavaonicu namještaja kako bi naručili novi kuhinjski stol.

15. Obavijestite specijalnu policiju da pokupe mačku mutanta i nazovite trgovinu kućnih ljubimaca da provjerite da li prodaju hrčke.


KAKO DATI TABLETU PSU:

1. Umotajte je u slaninu.

Ugodan ostatak dana žele Vam djelatnici ambulante Dr. Pezo!

GOSPODIN CAMPI

GOSPODIN CAMPI

Jedna mudra i premudra misao opominje sve one kojih bi se to moglo ticati da jako paze na ljude dok se budu penjali prema vrhu jer će im trebati kad budu silazili. To je duboka istina, s time da u mome poslu i u mojoj profesiji vrijedi: pazi na ljude, ali pazi i na ljubimce. Tako će silazak biti puno nježniji. Mnogobrojna tuđa životna iskustva svedena na mudre izreke znanih i neznanih utječu i na naš život. I mi učimo iz njih jer kako reče jedan mudrac, pametan čovjek uči iz tuđeg, a manje pametan iz svog iskustva. I priča o Campiju je korisno iskustvo i stoga vam je i pričam.
Campi je sve donedavno bio običan mješanac. Ono što bi u narodu rekli džukela. Drag, simpatičan, umiljat, veseo, zaigran, druželjubiv, ali ipak mješanac. Pseći stvor kojem se ne zna ni mjesto rođenja, a o majci i ocu da i ne govorim. Izgledom nije podsjećao niti na jednu pasminu. Bio je i ostao jedinstven. Njegov vlasnik, gospodin Ante, dovodio ga je katkad u ambulantu zbog kakve sitne smetnje ili cijepljenja. Nikad nije bio ozbiljnije bolestan. U pratnji gospodina Ante katkada je bila i njegova supruga, gospođa Nada, dražesna ženica kojoj se dobrota čitala iz očiju. Oboje su bili razgovorljivi, nenametljivi, vrlo ugodni ljudi koje je bilo lijepo povremeno sretati. Jedini i to ne veliki problem imali su sa Campijem, koji je već „uhvatio“ šestu godinu, a bio je, na veliku žalost gospodina Ante, djevac. Gospođa tome nije posvećivala posebnu pozornost. Pokušali smo zajednički riješiti taj sitni nedostatak, tu sitnu mrlju u inače besprijekornom Campijevu životopisu. Izabranicu je Campi samo ponjušio, liznuo po glavi, pogurkao njuškom kao da pita ima li štogod za prezalogajiti, nakon čega se okrenuo i zaspao snom pravednika. Gospodin Ante bio je razočaran, no gospođa je to primila s filozofskim mirom, ali iz njezina se pogleda mogla pročitati nedvosmislena poruka. Nismo to komentirali jer je situacija već sama po sebi bila dramatična: samo nekoliko uobičajenih riječi i pozdravi do sljedećeg susreta.
Taj sljedeći susret počeo je kao i svi do tada. Barem sam ja tako mislio. Uljudan pozdrav, smiješak kojim smo očitovali međusobnu naklonost, a nemili događaj s ljubavnim pokušajem smo prešutjeli. No držanje gospodina Ante dok mi se obraćao upućivalo je na nešto što nisam prepoznao. „Ne mislite li doktore, ne čini li vam se, ipak, da smo svih ovih godina grdno pogriješili glede Campijeva podrijetla i pasmine? Ne sumnjam ja dakako u vašu stručnost, daleko od toga, ali morate priznati da čovjek koliko god znao, ne zna sve.“ Složio sam se s time jer mi se činilo prilično razborito, a osim toga nisam mislio da se iza te tvrdnje krije bilo što drugo. „Razgovarao sam neki dan sa svojim savjetnikom koji me, gledajući slike moje supruge i kćeri pokraj kojih je bio i Campi, upitao nije li taj pas neke vrlo rijetke i skupocjene pasmine.“
Moram priznati da mi takva misao nikada nije pala na pamet. Campi je bio i ostao mješanac kojemu izvrsno pristaje uloga kućnog ljubimca i ne znam zašto bi to trebalo mijenjati. U uhu su mi još odzvanjale riječi koje do tada nisam čuo: moj savjetnik. Otkud gospodinu Anti savjetnik? Nisam baš previše pratio društvena zbivanja pa nisam imao pojma tko je tko u našoj ulici. Otvorim dnevne novine kadli gospodin Ante u udarnoj vijesti. Tekst i slika na pola stranice. Baš je napredovao, pomislim. Pokraj njega i njegova gospođa, zagledana u daljine nedostupne običnim smrtnicima. Funkcija gospodina Ante vrlo je važna. Gospođe također. Bilo mi je doista drago, osobito zbog gospođe. Svi su joj se snovi ispunili. Životni ulog u supruga i strpljenje višestruko su se isplatili.
Oglasio se telefon. Čuo sam umilni ženski glas iz slušalice: “Dobar dan. Ovdje ured gospodina Ante, a pri telefonu njegova tajnica. Treba vas gospodin Ante. „Tu sam“, oglasio sam se, a odmah zatim čuo: „Halo, doktore, kako ste? Ma ovom mom psiću nije nešto dobro pa bih poslao svoga vozača da vam ga dovede na pregled i dajte prepišite onu njegovu knjižicu. Dajte mu onu međunarodnu jer će ići sa mnom i sa suprugom u inozemstvo.“
U Campijevoj pratnji osim vozača bila je i gospođa. Uglavnom je šutjela poput osobe čije misli dopiru puno dalje od običnih zbivanja. Obavio sam pregled i formalnosti oko isprava, čime je milostiva bila jako zadovoljna. Budući da nije dobio nikakve injekcije, tretmanom je bio zadovoljan i gospodin Campi. Liznuo mi je ruku i rastali smo se kao veliki prijatelji. Bio sam počašćen. Za gospodina i milostivu bio sam veterinar njihova ljubimca, ali Campiju sam bio prijatelj, što s obzirom na gospodinov položaj nikako nije mala stvar. Zato se nadam da će mi se jednoga dana, kad to bude trebalo, među brojnim prijateljskim rukama na koje ću se moći osloniti naći i Campijeva čupava šapa.

Izbornik

Društvene Mreže